Mutnicka Dzamija

M U T N I C K A D Z A M I J A

Jedna od starijih dzamija Bosne i Hercegovine a druga po starini u Bosanskoj Krajini.

Dzamija je razorena tokom 1992 godine a samim pocetkom povratka Kozarcana pocelo se sa obnovom Mutnicke dzamije.

Mutnicka dzamija svojim izgledom je ostala ista ali je dobila na ljepoti velicini i na jo¨ jednom minare
tu

Mutnicka Dzamija
[ Dash a comment ] [ No comments ]

# Posted on Friday, 03 March 2006 at 8:20 PM

Edited on Tuesday, 26 June 2007 at 12:30 AM

Stara Kula

S t a r a K u l a


Ona potice iz turskog doba i okruzena je visokim kamenim zidom. Njeno stanje je vrlo lose i potrebno je mnogo sredstava za obnovu ove ljepote.

Nazalost danas sluzi manje vise kao dio ugostiteljskog objekta STARA BA¦TA, koji je na¨u staru kulu uklopio u svoj ambient.

Nadajmo se boljim vremenima u kojima ce na¨a kula biti restaurirana i dovedena u prvobitno stanje.

Stara Kula
[ Dash a comment ] [ No comments ]

# Posted on Friday, 03 March 2006 at 8:26 PM

Edited on Tuesday, 26 June 2007 at 12:30 AM

Logori

Logori
Logor Omarska

Oblici zlocina u logorima

U najtezen stupnju i u masovnim (ratnim) stradanjima, koja su vec definirana bosnjackim holokaustom, etnickim ciscenjima i sistemom "spaljene zemlje", u izjavama se okrivljuju Srbi (i/li Crnogorci), u vojnim i paravojnim formacijama "Jugoslavenske armije", zatim policija, te upravnicii strazari u logorima. U cjelini dakle, ponavljamo zakljucak takvom pristupu koji je jos u tijeku prvih mjeseci srpskocrnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu ustvrdio Helsinki Watch, tvrdeci da su "oni u poziciji da nanose najvecu stetu a njihova politika "etnickog ciscenja" osigurava izliku za njihove akcije" (6) Iz svih primjera koje navodimo, vidljivo je da se mucenja i ubijanja, te silovanja, gotovo u pravilu izvode javno, "a to ne samo da govori da se za takve akcije ne ocekuje nikakva kazna pretpostavljenih, nego da ce, upravo obrnuto, biti pohvaljene i nagradzene".

Ostvarujuci zadani cilj, srpske snage (u razlicitim formacijama) i pojedinci (propadnici civilnih, vojnih i policijskih oznaka moci), nakon sto su izvrsili prisilno odvodzenje i zarobljavanje civila na radnim mjestima, na ulici, u njihovim domovima i zatocili ih u koncentracione logore, u njima su izvrsili brojna krsenja ljudskih i humanitarnih prava: izgladnjavanja i mucenja zedzu, premlacivanja (u bezbrojnim primjerima) do smrti, ubijanja razlicitim predmetima te hladnim i vatrenim oruzjem; unakazavanja, kastriranja, seksualnog ponizavanja i brutalnog silovanja.

Zrtva je, najcesce, bila podvrgnuta "kombini-ranom zlocinu", sto potvrdzuju brojni primjeri mucenja provodzeni sinhronizirano i uporno na jednoj osobi, do krajnjih granica muciteljove snage ili krajnjeg znaka zivota mucenika. Gladzu i zedzu mucenim zrtvama preostajalo je da sami ili na silu (tlacitelja) jedu kuhinjske ostatke iz smeca, da se ishranjuju travom u blizini septickih jama i listovima s vocaka; na rubu zivota prisiljeni su piti mokracu, otpadnu, zagadzenu i zarazenu vodu, a u nekim primjerima i strojna preradzena ulja! Zbog naglog pada tjelesne tezine, destruiranog imunoloskog sistema, stecenih ili starih bolesti, brojni su zatocenici umirali u bolnim mukama, bez ikakve medicinske pomoci.

Mucenja premlacivanjem su zaista imali cijeli, raskosni repertoar nacina udaraca i predmeta kojim su premlacivani, vrlo cesto sve dok zrtva ne izdahne.
Samari, pesnice i policijske palice su se koristile, ali "buducci da nisu bile dovoljno ubojite", kako kaze jedan logoras, primjenjivan je cijeli niz vidzenih i novih pomagala za tuzu i ubijanje ljudi: letve, letve s ekserom, toljage, toljage s drvenim siljcima za paranje koze, motke sa ziletima, lanci, gumene cijevi raznih profila sa zeljeznim zavrsecima, metalne sipke, sila za probadanje, cekici; bokseri, nozevi, kame, bajuneti; logora¨i su najmucnije govorili o visezilnim kablovima. U logorima se pucalo i ubijalo najcesce iz pistolja, ali i iz strojnica i slicnog naoruzanja. Na trbuhe zrtva, prethodno polozene na ledza, skakali su sa stolovoa probrani, krupni i snazni logorski strazari, ili su (zrtve) podizane u zrak i bacane na betonske podloge.

Neistrazeno je podrucje samoubojstava; u predocenoj se gradzi zapaza veliki broj pokusaja i znacajan broj izvrsenih samoubojstava. Ranjene, umiruce i umrle nerijetko su zajedno transportirali u kombijima ili sleperima u nepoznatom pravcu. Logorasi koji su ih prenosili i tovarili, te ukopavali, u brojnim su slucajevima likvidirani.

Kastriranja su zabiljezena u dva od tri logora o kojima govorimo: Omarskoj i Manjaci.

Silovanja zena su provodzena, po gradzi koju sam obradio za navedene logore, u Keratermu i Omarskoj. Silovalo se i po naredzenju upravnika logora. Silovane su, navode izvori, i djevocice od sedam godine; zrtve su nerijetko umirale tijekom ili nakon silovanja, a brojne su svirepo ubijana nakon tog nasilnog cina. Procjenjeni broj smrtno stradalih u ova tri najodvratnija logora se, nazalost, jos uvijek samo nagadza: tako se u suvremenim publikacijama tvrdi da je u Keratermu stradalo vise od 2.200 Bosnjaka, u Omarskoj 3.800, a na Manjaci je, smatra Institut za istrazivanja zlocina protiv covjecnosti i medzunardonog prava u Sarajevu – oko 8.000 Bosnjaka!
Mucenje gladzu i zedzu

(Ime svjedoka arhivirano): Dobili smo jedan hljeb na sest ljudi, tek nakon tri dana. (...) Za sest dana umrlo je 35-40 ljudi. Svaki treci dan dobivali smo hljeb i kasnije po par zrna graha.(21)

Vode su nam davali svaki dan toliko koliko se moglo uhvatiti u karton. Par puta su pruzili crijevo kroz mrezastu platformu kakve su inace dijelile etazu od etaze.22

Rezak Hukanovic: Prva cetiri dana nista im nisu davali da jedu. (...) Tek peti dan su ih pozvali da se postroje za rucak. Glad je bila neizdrziva. Svi su nagrnuli na vrata. Vodili su ih u grupama po trideset. (...) Kada je dosao red na Dzeminu grupu, rekli su da vise nema hrane. (23 )

(U prostoriji sa Đemom - a to je Hukanovićev pseudonim u knjizi - bilo je oko sest stotina zatocenika, u ne bas velikom prostoru (...). Najmladzi je imao cetrnaest godina, neki djecacic
kojem su pobili cijelu familiju (...), a najstariji sedamdeset i cetiri godine).

Bilo je stravicno slusati njihova zapomaganja i vapaje. Dani topli, vreli a noci sparne, kako znaju biti samo u ovim krajevima. Trazili bi vodu od strazara. Kroz razbijen prozor, visoko iznad njihovih glava, tek ponekad ubacivali su im plasticne posude sa vodom i ta zedna grla su se pomamno bacala za tim kapima, koje zivot znace. Otimali bi se o posudu, tako da se vise vode prolijevalo nego sto bi uspjeli da saspu u svoja zedna grla. Onda bi naginjali praznu posudu i dugo je treskali u zraku iznad otvorenih usta, da iz nje izvuku i posljednju kap.(24)

Fizioloske potrebe bi vrsili u jednu plasticnu kantu, koja se nalazila uz limena vrata garaze. Kada bi neko mokrio, onda su se ostali okupljali oko njega i skupljenim dlanovima hvatali mokraću i njome kvasili ispucale usne, a mnogi je i pili.(25)

Vejsil Suljanovic: U plitak tanjir ulijevali su toplu vodu u kojoj se jasno vidio komadic neskuhanog krumpira ili samo dvije bobe, koji makaron ili koje zrno rize. Uz to se dobije osminu tvrdog kruha. To trvdo parce je trebalo smrviti u taj vodeni, bljutavi prilog. Ali jurnjava kojoj smo svaki put bili izlozeni, prisiljaval nas je da pokusamo samo popiti toplu vodu, a komadice kruha nositi nazad u prostorije (...).
Zbog gladi, a i straha, veci dio mladih ljudi nije slicio na sebe.(26)

Premlacivanja

(Ime svjedoka arhivirano): U Omarkosj su tukli i ispitivali.(27)
Jednog ugledni doktor je izasao iz logora i donio mi ocevu poruku da se nebrinemo i da ga ne tuku kao druge koji umiru pod strasnim batinama. Lijecnik nam je rekao da je vidio ljude kojima se crvaju rane po tijelu.(28)

Rezak Hukanovic: Uz prisustvo ispitivaca, inspektora stanice milicije iz Prijedora, tukli su ih cipelama, bokserima, zeljeznim sipkama i ko zna kakvim pomagalima za nasilno priznanje i potpisivanje vec smontirane priče.(29)
(Ime svjedoka arhivirano): Ispitivanja su bila svake noci. Meni su puscanu cijev gurnuli u usta i tako mi izbili sedam zuba. Mnogi se poslije ispitivanja nisu vracali.(30)

Rezak Hukanovic: (Dzemu) strazari udevu u drugu prostoriju lijevo u "bijeloj kuci". Tada jos u "bijeloj kuci" nije bilo nikoga od zatocenika (...).
Sljedeceg trenutka, ucinilo mu se da se nesto tesko otkinulo odozgo, s neba, i mlatnulo ga po glavi. (...) Oko sebe je spazio, kao copor gladnih vukova, cetiri dobro podnapite spodobe, sa palicama u rukama i neskrivenom mrznjom u ocima. Medzu njima (...) najzloglasniji u cijelom ovom kraju Zoran Ziigic – Ziga (...).
(Naredi mu da klekne "u cosku pored radijatora". "Ceteronoske, onako ko pas!"). Kleknuo je Dzemo na koljena i nagnuo se naprijed, oslanjajuci se na ruke osjecajuci ponizenje i nemoc novorodzen-ceta. Toga momenta uveli su jos trojicu iz njegove spavaonice: Asafa, Kikija, a trecega, Begu, najmladzi je od ovih krvnika, Nikica, odveo u prostoriju preko puta i ubrzo su se otuda zaculi udarci i zapomaganja. Asaf je morao zauzeti isti polozaj kao i Dzemo, samo s druge strane radijatora. Kikiju je, najvisi od njih, takodzer gradski krvnik, Duca, naredio da legne na ledza, na sredini sobe, a onda je skocio iznad njega i sa svojih sto dvadeset kilograma poceo da mu razdire utrobu, skakuci mu po stomaku i rebrima. Jedan cupavi, sa trakom oko glave, prisao je Asafu i poceo da ga udara palicom napravljenom od nekog debelog elektricnog kabla. Za sve to vrijeme Ziga je udarao Dzemu po ledzima i glavi nekom palicom, koja se svakim zamahom istezala, a na vrhu je imala metalnu kuglu. (...)(31)

U hangaru su bila i dva brata poznatog pjevaca (...) Halida Muslimovića, Senad i Nedzad. Senada su tukli nekoliko puta. Jedanput, kada su ga vracali sa ispitivanja, jedan ga je vojnik tukao cekicem po sakama. Drugi mu je zabo vrh svoje kame u ledza. Tjerali su ga da stavi nogu u omcu sajle. Onda bi ga dizali tako metar iznad poda, s glavom okrenutom nadole i tukli ga palicama, sipkama (...)(32)

Ubojstva, samoubojstva i pokusaji samoubojstava

(Ime svjedoka arhivirano): Trojica iz Kozarca su izvrsila samoubistvo. Dvojica su iskocila kroz odvodnu cijev i strazari napolju su ih dokrajcili.(33) Rezak Hukanovic: /Naredzeno im je da izadzu iz autobusa s rukama iznad glave i podignuta tri prsta na svakoj ruci – stari srpski pozdrav./ Prosli su kroz spalir dobro naoruzanih vojnika. Izdvojili su petoricu na stranu, a ostale su uveli u jednu od velikih zgrada. Medzu petoricom koje su izdvojili, Dzemo je prepoznao i lokalnog pozorisnog glumca Teufika kojeg su svi zvali "Cifut". Nekoliko trenutaka poslije zacuo se rafal. "Cifut" vise nikada nece prosetati pozorisnim daskama.(34)


Jednom je jedan, od alkoholom dobro natopljenih strazara, bez ikakva povoda, ispalio rafal kroz limena vrata garaze. Zaculi su se jauci i zapomaganja. Kasnije se culo da je od tog rafala jedan zatocenik ubijen, a cetvorica teze ranjana. Tu cetvoricu ranjenika su negdje odveli, navodno u bolnicu, ali ih vise niko nije vidio.(35)

Po zvjerstvima cinjenim u "bijeloj kuci" najvise se isticao neki vojnik Zoka (...). Cesto je u ruci drzao letvu, duzine oko jednog metra na cijem je jednom kraju bio ukucan veci ekser. Ostri vrh eksera virio je 5-6 centimetara iz letve. Isao je prostorijama i tom letvom i ekserom tukao ljude. Mnogima se unosio u lice i pitao: - Koje ti je oko draze? – neke bi pogledao nanize – koje jaje... ? Jednom je momku istu takvu letvu, ali kracu, zakucao u petu i zaprijetio mu ako pokusa da je izvadi da ce ga ubiti. Taj je momak umro nakon nekoliko dana u strasnim mukama.(36)

I Kikija su jos dva puta tukli. Oba puta je pokusao i samoubistvo. Jedanput je, nekakvim komadom zice, pokusao prerezati vene, a drugi put su mu sa vrata skinuli komad zice, kojim se pokusao objesiti o dovratak u klozetu. Ta zica je inace sluzila tu za prociscavanje kanalizacijskih cijevi koje su, skoro uvijek bile zastopane (...).(37)

Kastracije

(Autor opisuje nevjerojatnom silinom zbiljnosti zlokobnu zgodu kad cetvorica, potpuno pijanih strazara, odvaja desetak logorasa i izvode ih pred garazu i naredzuju da se skinu do gola. Medzutim, "jedan visok covjek, skoro dva metra, zarastao u dugu bradu sto je bio znak da je vec dugo u zatocenistvu, odbija se skinuti; on je zapravo, potpuno zanijemio i tako nijemo promatrao dogadzaje oko sebe.)

Strazar je, videci da je ovaj uporan u svojoj nakani da ne ispuni njegovu naredbu, okrenuo svoju pusku navise i opalio (...) ali se nista nije desilo. I dok se iz vrha cijevi izvijao plavicast dim, strazar ga kundakom udari posred glave, jedanput, dvaput... i jadnik je pao. Tog momenta ovaj dade pusku drugom strazaru i krenu rukom prema pojasu. U sljedecem trenu u ruci mu zasija noz, dugi, vojnicki. Sagnu se pored ovog jadnika, uhvati ga onom drugom rukom za kosu. Pridruzi mu se jos jedan strazar, uz psovke. I njemu je u ruci presijavao noz, a ostala dva strazara se malo izmakose i okrenuse prema grupi, motreci na svaki njihov pokret. Nozevima su kidali odjecu s njega. To je sve trajalo samo nekoliko trenutaka. I kada su se podigli s nozevima, uniforme su im bile okrvavljene a zrakom se prolamao jauk, dug, glasan i bolan. Parao je usi. Tijelo prozimao jezom. Dzemo nikada u zivotu nije cuo bolniji krik, a nakon toga nikada nije vidio bolniji prizor. Taj jadnik se pridigao, ili bolje reci pokusavao da se pridigne i dalje pustajuci nesnosne jauke. Bio je potpuno obliven krvlju.

Jedan od stra¸ara je dohvatio crijevo za vodu (...) i poceo polijevati tog nesretnika. (...) I tada je Dzemo vidio, da, dobro je vidio, svi su vidjeli, covjeku je bio odrezan polni organ i jedna polovina debelog mesa. Dzemo se vise nicega nije sjecao. Ta spoznaja strave i uzasa oduzimala mu je svijest na trenutak. Tek kasnije su mu ispricali da su tog jadnika, koji je nedugo potom podlegao mucenjima, odvukli do kontejnera sa smecem, polili benzinom i zapalili.(38) Ni Jasko, momak koji je volio motore, ni Emir, policajac, oba iz Kozarca, dva dobra prijatelja, nisu imali srece da prezive sve strahote "Omarske". Izveli su ih jedno vece, skinuli ih gole i tukli nekim zeljeznim sipkama. Kasnije su izveli jos dvojicu zatocenika i, pod prijetnjom noza pod grlo, prisilili ih da ovoj dvojici odgrizu genitalije. Umirali su u stravcnim mukama, dok su se zrakom razlijegali raspameceni jauci. (Hitler je, reci ce jedan zatocenik spomenut na istoj stranici, bio pravi amater).(39)

Vejsil Suljanovic: Poslije nekoliko minuta, pod prozorom sobe zacu se vriska koja kao mac zasijece tamnu sparinu naseg prebivalista. Kao da zidova oko nas nema. Pocela je cetnicka agresija koju, dok sam ziv, necu zaboraviti. Vriste, vicu, podvikuju, psuju. Kao da vode kolo oko zrtve. A onda pocese tuci kao maljem o tarabe. Samrtnicki vrisak, jauci ljudi, probijali su tisinu, kao da su izbili prozore, pa onako paraju glavu i du¨u do dna srca. Kao da ih rezu na komade. (...) Opet strasan, najstrasniji vrisak. Odmah potom naredba: "Jedi, majku ti tursku!..." "Aj, majko moja! Kako cu to jesti ako Boga znas!" – preklinje neko. "Kakva Boga! Jedi!" – uzvikuje krvnik.

Neko je gledao kroz prozor, kad je cetnik odrezao komad ljudskog tijela s oborene zrtve, a onda drugom jadniku naredzivao da pojede komad sirovog, ljudskog mesa. Ponovno tuca i jezivo otuzni vrisak. I zivotinjske rijeci: "Pa jos si ziv majku ti tursku! Jaja, jaja! Rezi, nek pojede, mozda ce mu biti lakse!" – krvnik krvniku naredzuje.
Opet vrisak, vrisak koji probija cula...
A iste noci, pod prozorima nase logoraske sobe, jezivo, nepojmivo, u teskim mukama izdahnula su dvojica mladica E. A. i R. K. Izdahnuli su u velikim lokvama vlastite krvi, koje komsije, cetnici, katili prolise. Dva sata su ih mucili. Rezai su im polne organe i prisiljavali ih da to jedu dok su jos bili zivi. Znam.(40)

Seksualna ponizavanja

Rezak Hukanovic: Jedne noci, dok je napolju padala kisa, pozvali su (u "bijelu kuću" – prim. I.K.) Mehmedaliju Sarajlica, uglednog gradzanina, starog 60 godina, potpuno sijede kose, izveli ga napolje i natjerali ga da se skine go, zatim ga tako gologa uveli u prostoriju u kojoj je bila i Hajra, djevojka koja nije imala vi¨e od 22-23 godine. I nju su natjerali da se skine, a onda ih tjerali da vode ljubav pred svim ostalim zarobljenicima, koji su prestravljeni sve to sutke posmatrali, duboko ponizeni osjecajem nemoci. Cvjek je molio, preklinjao, govorio da mu ova djevojka moz biti unuka... Strazri su se smijali cinico, divljaci. (...) Djevojka se samo stidljivo zaklanjala rukama i molila strazre da je puste da se obuc. (Starca su "za kaznu" istjerali na kis – prim. I.K.). Uveli su ga ponovno poslije dva sata provedena na kisi onako gola (...) Ponovo je dobio. Povli su ga biti kundacima i czmama. Pao je.
– Izbaci to dzubre na polje.Naredi jedan strazar. Iznijeli su ga na travu, desno od ulaza i tu ga ostavili. Ujutro je bio mrtav .

Ostavite komentar
[ Dash a comment ] [ 1 comment ]

# Posted on Sunday, 05 March 2006 at 6:03 PM

Edited on Tuesday, 26 June 2007 at 1:23 AM

Kozarac Stih

Kozarac Stih
KOZARAC

Broje Kozarcani
dane i noci,
kad ce u svoj
Kozarac doci.

I Kozarac
trpi svoje rane,
cekajuci bolje
i sretnije dane.

Kozarcani
da mu se vrate,
da ni oni
po svijetu nepate

Sest godina
Kozarac tuguje,
od danas
Kozarac sam nije.

Dodzose Kozarcani
da ociste svoj grad,
bez Kozarcana
Kozarac je pravi jad.

Kozarac vise
sam nece biti,
Kozarcani ce
u njemu i ostati.

[ Dash a comment ] [ 1 comment ]

# Posted on Saturday, 11 March 2006 at 9:54 PM

Edited on Tuesday, 26 June 2007 at 12:30 AM